|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Website Counter
Ja san ,zovi te me kako vam drago,prezivan se..... i baš se ponosim svojim prezimenom. Dan mog rođenja(tj.dan kada je planet Zemlja dobila nešto najbolje ) je pa svi koji žele mogu to zapamtit,pa mi čestitat po mogućnosti!!! Iden i stručnjak san za sranja!! Slušam stari ROCK(Europe,Scorpion,Eagles,Dire Straits)!!! Volim sve,a pogotovo sebe!!!!!
moš mislit šta je MIRNA
Barbika
Bule
Vukovićka
niza-iz škole
Edita-cura iz škole
neko zaljubljen
Šta meni išta od ovog treba?! Neznam kuda više, ništa mi nije jasno, kao tako bi i trebalo bit u ovim godinama al ' ništa od toga se meni ne sviđa. Šta zar se to učim na svojim pogreškama, a one mi se samo odbijaju o glavu? ! Pa koji je smisao ako sam odavno izvukla pouku, da moram to osjetit i na vlastitoj koži, čime sam to zaslužila, samim svojim postojanjem? Pa zar sam uopće bitna, ionako sam samo jedna od mnogih zanemarivih jedinki prema toj cijeloj cijelini, svemiru, svemir cjelina nečeg ajmo nazvat konfuraticija(ovu rič san sanjala neki dan a nema nikakvo značenje pa je koristim u dobre svrhe,kad mi ponestane vokabulara). Šta mogu reč, povrijeđena sam, a šta je tu uopće čudno i zadivljujuče, pa to se događa svakog trena, i ja se ne pitan ka svi drugi zašto baš meni to se događa, nema mi smisla. Ne smatram ni da je sve ovo dio nekakvog plana jer ne vidim svrhe, al da li ju tribam vidjeti, ima li smisla u bezmislu? Šta je tu novo, ama baš ništa?! Pa čemu onda ovaj šok, ima li potrebe za tim, ima li razloga ili je sve ovo jedno veliko NIŠTA. Najrealnije zvuči da je ovo bez svrhe, čemu lagat sebe i druge, ne žalim što srljam jer nebi to bia život, al opet kako iko zna šta je život, neumjerena uživancija, bol, osmjeh, plač, ma kako da ja to znam? Sve koliko god se činilo kompliciranim ima najjedostavnije rješenje koje je ponekad nužno, iako zaboravljeno. Čemu tražit nešto što ne postoji kad nam je tu pred nosom. Ne osječam više nikakvu potrebu za neznam ni sama čim, najalkše mi je samo plesat i sve šta će me bolit nakon tog čina su noge. Al' zar sam ja neko ko će se bojat iskusit onu prgavu realnost, ne ne nisam naravno, ja neču pobječ, ja ću ostat, posijat se, pustit korjenje, uvatit u koštac sa onim za čim imam potrebe vodit bitke. Niko mi neče reč šta da radin, iako bilo kakav oblik podrške je uvijek dobrodošao ali onaj koji odlučije o krajnjem ishodu sam ja sama i niko drugi. Kako je čovjeku kad osjeti slane suze na svojim obrazima kako idu, a ne vidi im se kraja, eto tako je onima koji su ljudi i kojima dozlogrdi ljudskost, ubiti neljudskost. Ma nikoga nemogu krivit jer smo svi ozarenih lica stupili na ovo mjesto i nije da smo svakim danom sve tužniji, to nikako nije istina, da nema dovoljno lijepog u životu jer je malo mjesta za to u životu. Previše je lijepog, samo smo sami sebični i ne vidimo ni to, uvik smo gladni boljeg i večeg. Ma i oni koji nemaju materijalnog bogatstva nisu nužno ni obdareni bezgraničnom ljubavi, obdareni su bezgraničnom ljubavi sami prema sebi,kao svako normalan, a sad svako odstupanje i stavljanje nekog drugog u prvi plan je samim činom osobito i najguplje ali tim i najplemenitije. Sve sa vremenom prođe-tako kažu, ma ne prođe, ne ne nikako, samo nije toliko u tenziji kao nešto istaknutije. Uvik je iste mjere ali manje opipljivo jer udaljimo, ali je vrlo jednostavno tu sikricu zapalit u sebi. Neznam ni ja al tuga mi je u očima, nije ni razočaranost,ma ni patnja, kap svega, koju trebam maknit od sebe ali neznam rješenja. Ma kako patnički zvuči ovo, sama sebi san smišna, nije mi jasno kako ja baš ja mogu ovako ludit a neznam čemu. Imala sam najslađi slatkiš na svijetu, nešto šta sam sad obožavala i što mi je ozarilo lice kao nikad do sad i on je doša i uzea mi sve to-ali oču nazad svoje, kao dijete kojemu je otet svijet, ne odustajem, ali šta žrtvovat, ima li smisla? Smisao-šta će mi, logika-čemu, obašnjenja...... o to. I kako da pored svega dopustin da mi je iko prisniji, da se bojim? Neču, ne želim, to nisam ja ako bježim, želim osjetit to što mi je potrebno, ali ako je ovakav način, tražim drugi, ali ako izgaram za tim, čemu bježat'? Nije da me zanimaju odgovori niti neka osigurana emocionalna budučnost, sve to mi je život pod staklenim zvoncem. Ja želim živit i na bojištu i u divljinji ali i u otkrilju topline doma. Sad znam a i nemam pojma i kako bude. Ne prepuštam to nikakvoj slučajnosti, nego spletu nogađaja-ma ni tome, nego samo znam da sam ja JA ako je i to to. Nije me dugo bilo ovdje, ali eto došla sam i u ovaj virtualni svijet, bezbrižno sa par željica...komplicirina jednostavnost....do skora... P.S. Nisam ovde da me razmite, ne tražim to od nikog, kome se da da mu se, ja idem svojim putem sad 'ko će pratit kako mu milo, ja ne snosim posljedice osin tome šta nekima dajem povjerenja a to svakom dam i ostanem heh ovako-
Ma evo ništa nie nešto osobito i novo, samo par novih saznanja o tome što mi ovaj život nosi i kako ide, malo mi ga je bilo teško pratit u zadnje vrime al eto san prihvatila stvari onakve kakvima jesu i gacan kroz ovo blato ili šta već i čekan ljepši dio puta, koi je po mogučnošću popločan ili već šta. Sve u svemu sam općenito zadovoljna i dovoljo mi je sve što trenutno posjeduje, ne tražim više jer ne osjećam da mi je to potrebito. Neka osoba koa će me ispunjavat ili činiti večim i višim bićem-prestala je potraga za nečim takvim jer prvo sebe moram usavršiti, ali se ne mislim nikom predati na povjerenje jer na rizik nisam spremna. Kad sagledam ljude oko mene i njihove bitke, početke, neda mi se sve to još jedan put prolazit, lijepo mi je kako je to iza mene ali i u meni(nažalost uvijek će živit, klica je posijana) možda i nie nažalost al' svejedno lakše bi bilo da ga nema, ali da ga sad izgubim onda bi bila prazna pa svejedno mali trunak je tu i to je zadovoljavajuće. Nestala je ona nada, ona puka nadanja da će iz svega toga nešto iskoprcati jer iz svega šta sam očekivala izbilo bi nešto neočekivano i nekako neželjeno i zato ovaj put idem pametnie i s maximalnom opreznošću ali nisam više lomljiva, sama sam ona ja koja sam uvijek tila bit. Iskačem iz života u život i taj tok mi odgovara. Nevirujen da je neko moje dobi i uzrasta sposoban istinski voljeti, ali ako može, skidan mu kapu jer ta osoba najviše riskira, cilu svoju prokletu emocionalnu budučnost koa je samin ljubljenjem nekoga koi je samo čovjek jako riskantna a pogotovo u ovoj dobi izgubljenosti. Ova dob je i odgovorna za bilo kakav razvitak za nas, čak i onaj fizički. Kasnie se svi pretvaramo u nešto isto iako se sada trudimo biti nešto drugo, e al' ja sam primjetila da mi i ne triba nikakv trud nego da idem po svom jer to je najbezbolnie. Sad ni sama neznam di će me to odvest ali to je sve u riziku. Priznajem da sam bila puna mnogobrojnih pitanja i u potrazi za odgovorima koe sam silno željela pronači ali oni i nisu bitni jer samo traženje nekakvog objašnjenja je nelogičnan i dugotrajan postupak koi ne vodi ničemu neko bezvrijednom cilju s koim pimamo da smo samo vrijeme gubili a ni sami nismo svijesni na šta jer samo mislili da je to dubina nečeg. Sama razumijem da niko neče svatiti prethodnu rečenicu al' to je samo najezda mojih misli koe se skupljaju več par mjeseci. Mogla san pričat o tome kako san bila na Braču, imala toliko i toliko momaka i neznan i ja šta radila....a koi je smisao tog nekog natjecanja i vječne borbe. Odustajen i posustajen za svim tim ispraznim trendovima i ne smatran se nekom dubokoumnon i neznam kakvom nego samo još jednim mladim licem koi pomalo vata korak sa svime što ga okružuje. Keep up people, ma di mi se žuri, iman vrimena na pretek, sad je vrime da se posvetin sebi, ma koga ja lažen svo ovo vrime je jedino i meni bilo posvečeno, ono malo prostora kojeg san dobila rođenjem. Neznam do koje granice vode moje misli sve, sada sam pomislila na ljude koi me okružuju, koliko njih je glupo a koliko njih toliko toga zna da ni sami nisu svjesni koliko su toga otkrili. A možda je neznanje blaženo ali oni koi znaju vide koliko je sve to glupo šta se ni sami neznamo složit ali opet ti svi ne vide šta vide još neki viši, a možda i ovi manji vide koliko i ovi koi vide više, bezgranično mnogo isprepletenih misli da ni sami neznamo koje je pravo al za mene je najlogičnie da sama kreiram svoje vrijednosti u suživotu s onim od društva iako nie ni bitno da se slažemo oko istih stvari nego samo da imamo nešto od čega svi izbivamo iz ove rahle zemlje. Eto dosta je bilo, ova plava crta pokraj posta kojeg pišen koja mi govori koliko sam napisala prešla je polovicu tako da su i moje misli možda na izmaku al' ja smatram da su ipak tek na začetku i zato ću ovo sve zaokružit i dalje će kulminirat u mojoj glavici(možda glavurdi ako je ko tako vidi) i eto to bi bilo od mene za ovaj večerašnji moj nastup. Fala na pljesku i drugi put
(malo san ogladnila)
Eto dobila san tu poruku danas na msn, i uhvatila san se da razmišljan o tome. Čitavo društvo manipulira nama, uglavnom cijeli svijet, televizija, baš sve moguće nam nabija tu stvar na nos. Živa manipulacija, ne vidim drugog razloga. Zašto baš moramo tražit onog nekog, onu neku, zašto to ispadne smisamo, bit i srž. Zašto smo niko i ništa bez toga, zašto nas hvata to ludilo, u turcu smo ako nema tog NEKOG kraj nas, zašto bi nam to određivalo život??? Je, ali kad to pokušan zanemarit osjećan se prazno,a zašto?? Baš besmisleno. Niti mi nije jasno, zašto kad nekog želin nemogu imat, a kad ne želin mogu, nie mi baš zanimljivo a niti jasno? I prvenstveno nije mi NIŠTA jasno. A zašto da mi se ovaj post vrti oko toga, da opet manipuliraju samon i navode me da razmišljam o tome. Tko oni, o čemu ja pričam??? Sama upravljam svojim postupcima, iako ispadu čudni i neisplanirani, reagiram...neznan ni ja kako. Neke stvari ostanu nedorečene, a i krivo protumačene, zato tko god čita neka zna da ovo nie nikom namjenjeno, baš nikom jer me to više ništa ne zanima, umorilo me. Samo mi puni glavu, i ne koncentriran se na bitno. Evo a sad se stvara pitanje šta je to uistinu bitno? Baš ne vidim šta će mi išta od ovog šta iman sad i šta mi znači, opet se osiječan sama. Ali nisan, iman puno toga i osiječan se sretnom ali kako da nešto fali- tako mnogi kažu, a ja baš nebi rekla, meni sad ništa ne fali(a u biti uvik fali osij u trenutko koi je kratke vječnosti). Sve me vodi negdi i otkriva svaki novi korak tako da ne idem u besmisao koliko god ja to mislila. Za sve postoji razlog-o moj Bože koliko je ovo puta već rečeno,ali eto ponavlja se, očito nešto znači. Zašto ja u svemu vidim kopiju, kao da ne postoji original, sve mi je princip. Kao da neko ide prema nekon, i da ga mogu skinit, da znan na šta cilja, kakve će poteze povuć, i kako ja lako analiziran takvo ponašanje, kako to i nie nešto posebno, ne impresionria me...ne vidin ono nešto u tome šta je važno. ALi zatim se zaletin u neke kvalitetne osobe i koliko njima nije potrebo trudit se jer ono što jesu najbolje znaju interpretirat. I opet s vremena na vrijeme to mi postane samo ponavljanje, kao konstantno sam izložena tim riječima i tome svemu šta ta osoba predstavlja ali mi znači više od svega i takva osoba se zove pravi prijatelj/ica, ni ne treban imenovat jer je sveopće poznato o kome pričam. Eto vjerojatno je to jedno od 5 ljudi koji me skuže. KOliko mi rečenica počinje isto s nečim kao,eto,evo ,ali i sl. To su uglavnom moje misli, i osiječala san potrebu da ih izrazin. Sada da obajsnim posljedice toga, mogla bih kao velčina reći da san bila u ˝tupilu˝ ali ta mi rič toliko izlizano zvuči pa ću se pokušat originalnije izraziti. NIsam znala šta me zateklo, šta je uopće ovo, znam da ni neču razumjeti ali ću se potruditi to prihvatiti kako je i nosit se s tom činjenicom da ovo sve nije jednostavno i da ću se dovodit do različitih stanja uma, ali to će uvik biti samo još jedan daodatak ovoj zemlji, ja ću biti još samo netko ko će ovaj planet pritiskat nekom silom koja je zanemariva s obzirom na masu samog planeta. Svaki par očiju će me drugačije svačat i gledat, ali samo oni koji me poznaju moći će iskreno govorit..a tih kao da i nema, pitam se zašto? neču se trgat da to promjenim niti forsirat..ako hoće samo će se razvit, za sve je potrebno ljudi i vremena. I neznam šta više da kažen, ubiti znan ali da ne duljin sad stavljan TOČKU
Ma eto mene uhvatilo neko stanje, nema teorije da ću se natirat da se maknen, iako ispod mene stoje mrvice koje mi smetaju i koje me bockaju, meni je opet svejedno! VEčina stvari mi se čini monotono i glupo, bezlično, ništa me ne zabavlja, splasnio je doživljaj. Nije ovo neko deprimirano stanje, nego jednostavno bezbrižno, najlakši osiječaj. Nema više te želje za ić s nekim negdi, možda zato šta više nevidin razloga, a možda i vidim, ali mi se svejedno neda. Možda je i besmisleno da nastavljan, ali eto pronalazin volju i inspiraciju u svojoj...a neznan čemu. Evo zadnje o čemu san razmišljala su muško-ženski odnosi, i o muškoj odvažnosti. Imaju je vrlo malo ili je možda ćak i nemaju,al' eto kako god se njima prohtijelo. Neman više volje, iako to napominjem po neznan koji put, ma nie ni bitno, al eto bar par riči od mene iako bez ikakvog smisla. I još ispričavan se na svojoj nepismenosti, još se sad triban pripremat za nacionalne ispite iz matematike i hrvatskog, a hrvatski mi-kao šta se i vidi i ne ide baš. Eto neču više glumatat ovde i izvoljevat nego idem u krpe....a vi radite šta van je milo.....
Tako kada počne sve teči svojim puten, skoro savršenstvo dosegnem, sve potone, sruši se, nestane, ili se jednostavno to savršenstvo nekako naruši. Zašto život nije fer, zašto ništa dobro ne može proči bez popratnih posljedica? ! Znala san da moji postupci donose i neke posljedice za okolinu i na mene, ali iskreno ovakve nisan očekivala. Napokon je i mene pukla sreća, osjetila san bar trunak dobrog i topline,ali tu se ugurao jedan gorak osiječaj, ono što sam nekad bila, etiketiralo me se, nisan više bila dobra mala curica. Ipak dobri ljude govore da to zanemarin, da su to samo zlobni komentari, ali ja samo tako nemogu preko toga...jer usta koja su ih izgovorila....nemogu zamislit da to govore! Moram i ja svatit da mogu ˝šaku u facu˝ dobit od bilo koga, da sve od svakog mogu očekivat. Samo ovo je jedan detaljčić u cijeloj priči, koliko god moje blagostanje bilo prisutno, tu je uvijek jedna mala muha koja mi neda mira, smeta mi, leta mi po glavi, i prisutna su duboka razmišljanja. Nerazumin zašto stvari nemogu jednostavno prihvatit onakvima kakve su, je li to neko nezadovoljsvo situacije, težnja boljem, ili jednostavno taj crv sumnje?? A ko bi zna, ja sigurno ne, al' eto i ja nastojin uživat u ovom šta mi je dano, iako mi zadnja dva dana i nisu najsretnija, pa neču žaliti..samo tako gubin vrime, nego ću se osiječati kako i jesan. Neću se prisiljavati na išta što mi srcu nije milo, nego biti J@. Sad sam u nekom elementu koji ni sama razumin, što je ovaj osiječaj?!? Ma jednostavno neču krojiti nikakva pravila, ne treba mi to u životu, treba mi nemira! Eto i mene nakon misec dana da san se javila, zbunjenjija iz dana u dan, bilo mi je potriba! Cm¤k@ najveća 
Baš ovih dana konstantno razmišlajm o svemu što me okružuje. Shvatila sam da imam anđela čuvara koji mene čini nečim višim,znam da se u njega uvijek mogu uzdat, da on neće ić na kavi kad mu triba živosti, ili otić u krevet kad mu se spava, nač izliku da se makne od mene kad mu je dosadno, nego da je jednostavno tu kraj mene 24-7, i da me on nikada sigurno neče napustit ili razočarat. Možda sam se malo previše oslanjala na druge, i malo previše vodila brigu o tome što će drugi reć, jednostavno treban mislit samo na sebe, ko svak normalan. I na svog anđela naravno. Užasno san bila zbunjena proteklih dana,nezna ni zašto, puuno san razmišljala o sebi, čemu sve ovo, neka luda pitanja, na sve sam imala zašto, jednostavno nisan vidila svrhu u ničemu. Gledala sam cjelokupni svijet i ljude na njemu, svi imamo iste opcije, zatim puteve kako ih iskoristit, potencijal, možda svi baš i nemaju sredstva, al se i to da izborit, zatim se moramo osamostalit iako veliki broj ovisi o drugima. Jednostavno se u svemu tome ne vidim, još nisam spreman odrast, ali više ne želim biti dijete, možda tinejđer, ali ta titula uvijek donosi više nevolje nego koristi, iako neki kažu da s njom dolaze najbolja vremena i da to i jesu ta vremena koja ćemo pamtit cijeli život. Ja već pomalo zaboravljan kako je to biti dijete, ali sam u sebi velikim dijelom još uvijek samo to...jedno malo dijete izgubljeno u velikom svijetu unapređenja i težnje boljem u kojem si samo čekaju nekog krhok da ga razlome na komadiće da bi se oni bolje osiječali. Ja ne želim biti niti onaj kojeg će se lomiti a niti onaj koji će lomiti. Jer su to velike krajnosti, to nije niti sredina, jednostavno se tako zaboravljaju uistinu bitne stvari. Iako tehnologiaj ide u korak s vremenom, možda i ispred toga, mi u moralnom i psihičkom smisli debelo zaostajemo, još kod nas vlada primitivizam i moralno ograničenej koje nam okolina nabija. Kako iko može znati što je uistinu po pravilima. Ovaj svijet je kreirao vlastita pravila koja iz svakog dan imaju potrebu varirati, ovisno o potrebama onog koji ih praksira-jednom riječju si gledaju vlastitu GUZICU iako ima iznimaka,al nažalost u jako malom broju. S rođenjem nam nameču neke standarde kojih bi se morali pridržavat i daju nam ograničenja koja niti sama neznan odakle potječu, a na sve što odstupa od tih granica gleda se kisele face, zašto to, umjesto da se cijeni originalnost. Kada se uoći nešto novo, ne dočeka se raširanih ruku jer je ljudima lakše po starom nego učiti i razvijati nešto novo u psihičkom smislu. Svi se probojavaju, i muka mi je od toga....zato sama sebi to neču dozvoliti. Neznam u šta ću se pretvoriti, ali sigurno neću poprimiti osobnosti onih koje preziren, ili je možda bolej reč od ljudi koje žalin, jednostavno su zaboravili vrijednosti postojanja i uvijedili čovječanstvo. a uživajete....adio
If I could escape
I would, but first of all let me say
I must apologize for acting, stinking, treating you this way
Cause I've been acting like sour milk fell on the floor
It's your fault you didn't shut the refrigerator
Maybe that's the reason I've been acting so cold
If I could escape
And re-create a place as my own world
And I could be your favorite girl
Forever, perfectly together
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
If I could be sweet
I know I've been a real bad girl
I didn't mean for you to get hurt
Forever, we can make it better
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
Sweet escape
You let me down
I'm at my lowest boiling point
Come help me out
I need to get me out of this joint
Come on, let's bounce
Counting on you to turn me around
Instead of clowning around let's look for some common ground
So baby, times getting a little crazy
I've been getting a little lazy
Waiting for you to come save me
I can see that you're angry
By the way the you treat me
Hopefully you don't leave me
Want to take you with me
If I could escape
And re-create a place as my own world
And I could be your favorite girl
Forever, perfectly together
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
If I could be sweet
I know I've been a real bad girl
I didn't mean for you to get hurt
Forever, we can make it better
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
Sweet escape
Cause I've been acting like sour milk fell on the floor
It's your fault you didn't shut the refrigerator
Maybe that's the reason I've been acting so cold
If I could escape
And re-create a place in my own world
And I could be your favorite girl
Forever, perfectly together
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
If I could be sweet
I know I've been a real bad girl
I didn't mean for you to get hurt
Forever, we can make it better
Tell me boy, now wouldn't that be sweet?
Sweet escape
P.S. Ovim je sve rečeno..a baš je pisma baza...pozzzzz
Pišem rečenice i polako ih brišem. Nastojim naći riječi,zamjenice,napisati nešto pametno u prenesenom značenju kako se osijećan. Ide,al me još više zbunjuje. Dosta mi je izvrtanja,izbjegavanja,a pucan u sridu i tako moji ljudi,nezna kako da objasnim svoje stanje,kao da ga definiram jednom riječju jer je to praktički nemoguće,al moguće. Postoji samo jedno logično objašnjenje koje vam ja naravno neču ovdje servirati. Jedva sam ja došla do toga,pa da vam sad kažem,e pa NEMA TEORIJE. Nema tu nešto puno mozgat,ja mislim da je moje stanje očito,samo me moja cila okolina koći i guši. Mama nastoji biti autoritet,al joj i ne ide baš bajno kad me sad pustila,ka na po ure da napišen post,ali nema veze,zahvaljujem joj na tome. Ja san cili dan bila u turcu,nisan znala šta sa sobon,al mama je znala,nije mi dala mrdnit pa me nogon u guzu i poslala kući. Bia mi danas roditeljski i očito se majčici nije svidjelo što je čula. Posljedice su kobne-ja bi ka tribala počet UČIT ili ništa od izlazaka,pa onda promislite što sam odabrala. Moje trenutno stanje uma,ovog trenutka dok pišen ovo je blago rečeno kaos. Toliko toga mi je lupilo o glavu,progutala san svoj ponos zbog par stvari za kojima,hm,nekako žudim,al ne tugujen zbog svojih postupaka. Ja san uvik govorila da je bolje bez nosa nego bez ponosa,al ovaj put san sama sebe potkopala down under. Mučim se malo previše oko toga,al kad sagledam cjeloukupnu situaciju,nisam zadovoljna trenutnim stanjem stvari,škola i općenito. Voljela bi dobiti nešto konkretnije,nešto slatko i trajno,al puno želja,di to vodi,neznam. Za neke stvari se trudim,možda i bespotrebno,al je potreba fokusirati se na nešto bitnije,ovo ostaviti po strani jer sve što je u mojoj moći,napravila sam,sad je sve na...... Aj svi ste sigurno skužili o čemu pričan,pa da ne duljin,po ure šta mi je mama dala polako istiće tako da iden ja u krpe i nadajmo se da idem prema boljem. Ako vas već nije briga,mene je,pa pozzz do mog sljedećeg javljanja,nadan se da neću biti ovako zaluđena i opsjednuta sljedeći put. 
I LIKE THE WAY YOU MOVEEEEEEEEEE(tu pismu taman slušan,haha)
Nije mi baš pametan naslov,al nek stoji,ne smeta meni. Da ne razvlačim,ovih dana mi je totalno zabavno i baš se lipo i ispunjeno osiječan,kad me neko pita zašto,neman pojma. Jednostvano znan šta oću,djelomićno i to mi je drago. Zadovoljna san sa svim osin naravno-ŠKOLE,al se trudin i to dovest na neku ˝višu˝ razinu. Kasna je ura a ja bi trebala spavat,al meni se jednostavno neda,jer mi je ostalo nepotrošene energije i još to moran ispucat! Iman par mušica koje me iritiraju,al toliko toga dobrog je da su te muhe zanemarive. Mislila san da je ovo sve ispraznost,al iako neznam što želim u životu,a znam što želim od njega i što sam sve spremna dati,polako poimam i shvaćam da san dobila jednu rijetku priliku i da je tribam do neizmiglosti iscrpiti. Na ovon planetu nas ima nebrojivo,svi poćinjemo od iste točke,tečemo u različitim smjerovima,al jedni drugima ispunjavamo dane,učimo se,al i fucking uživamo. Dobro to sve varira,sve ovisi do osobe. Bila san cila nikakva i ćangrizava,mrzila sebe,izgled,sve što se meni nije sviđalo,al naglašavam BILA. Sama se sebi divin,a jesan umišljena,al baš san sa ovom Novom godinom i okrenula novu stranicu i postala ono što mi se sviđa,imam poglede na svijet i stavove za kojima sam oduvijek težila. Tu su i nijanse koje još trebam dostići,al ipak nemože sve odjednom,strpljivo. Od nekih dotićnih osoba sam etikitirana ka takva-ovakva,kakva nisan,al ipak svima nemogu bit draga,ko im je kriv šta me ne znaju i to se nikad nisu potrudili upoznat mene kakva u zbilji i jesam,kakva postojim. Znaju nešto površinski,a baš i nije da san ja nešto i otvorena,triba mi vremena,al se i to čudo desi. Lakše mi je šutit i pratit,al onda opažam i shvaćam kakav je ko. Evo mi misao proletila i neznam ni sama šta san tila spomenit. Ima dosta materjala,al to je ipak moj privatni život što ne želim da svaka budala čita,bez uvrede. Ako je ko pomislia da govorin o ljubavi ili slično,vjerujte da mi je to sad zadnje na pameti.Toliko toga mi je napetije,a i došlo mi je do glave da imat nekog me ne čini ništa vrijednijom ako nije iskreno. Evo moje drage prije s kojima san provela 8 godina u osnovnoj su sile u krug sa ekipon,ukljućujući i grublji spol te zaigrali igru iskrenosti. Svak je otvoreno reka šta prema kome osijeća,koga voli,i šta mu kod koga smeta,što me navelo da se zamislin koga to JA volin. Svak od njih ima svoju ljubav ili slično,a ja nikog ne nalazim ko najiskrenije zaslužuje tu titulu,ne volim nikog na taj način,i bezveze je na silu. Budući da san NAPOKON shvatila da i ne osijećam neku potrebu za tim,a i nigdi mi se ne žuri,pa onda pošto poto ne trebam imati nikog. Nisam sama sebi dovoljna al ljudi koje imam me dovoljno ispunjavaju. Ako je ko proživio ovaj moj tekst i iti malo shvatio o čemu ja-ČESTITAM jer ni sama se više ne sijećam što sam tila reč. Pa najbolje da ja odem u krevet dok se sve meni složi i željno isčekujem nešto novo...
Evo blagdani,osjeća se toplina,radost,sreća,ljubav,nitko se ne pretvara,svi nastoje reći ono što osijećaju,to dati drugoj osobi,ali ne i ja. Lažni osmijeh,lažna sreća,svaki pokret i osmijeh je lažan. Sreće nemam niti malo,jer se i nemam ćemu radovat. Jesam,prema drugima sam solidna,nikom se ne jadam,ali pucam po šavovima,ne ide mi dalje. I sad se pitam što me je dovelo do ovog,jednostavan niz događaja i to što sam se promjenila,moje misli teku nekom drugom rijekom. Spoznajem svijet,ali njega se nemože spoznati olako,za to treba biti spreman. Sinoć sam ležala u svom krevetu,gledala u strop i razmišljala o sebi. Gdje su moje granice? Zašto mi nikad ništa nije dovoljno? Zašto sve lijepo što izgradin,uvijek srušim? Zašto sama sebe potkopavan? Zašto,zašto,zašto,zašto..... Toliko pitanja,a toliko malo odgovora,a kada i dobijem odgovor,sve je to relativno i varira. Pogledam na svijet,da li uistinu postoji osoba kojoj je stalo do mene! Ima ih par,ali svi su mi u rodu,hehe. Nemam pravu prijateljicu ili prijatelja,a za momka(kojeg nemam) da ne govorin. Onda se i zapitan da li je to uistinu potrebno,te mi se žaruljica pojavi iznad glave-NARAVNO DA JE! Sama sam kriva što to nemam ali je kvaka što neznam kako da to dobijem! Meni je nalakše bit grub prema nekom i okretat mu leđa jer se bojim da mi neko postaje drag i onda bježim. To je baš krivo,totalno krivo,a najžalosnije je što to i sama znam. I sada dolazo do pitanja. Kako to promjeniti? Ma neznam više,najlakše je odustati,pobjeći,makniti se od mene,jer kome san ja uistinu potrebna. Samoj sebi,na veliku žalost. I sad znam što mi je cilj za sljedeću godinu. Cilj:PROMJENITI SVOJ STAV PREMA ŽIVOTU!!!
